Boj se ovna, boj se govna, a kad ću živjeti?
Čovjek je nepopravljiv i najčešće laže sam sebi.
Čovjek se navikne na svaki smrad.
Duša može često da održi tijelo, ali tijelo dušu nikad; ona posrće i gubi se sama.
Hiljadu nečijih srećnih časaka biće kao ovaj, ali ovaj nikada više. Hiljadu tuđih ljubavi biće kao ova, ali ova nikad više.
Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se bez razloga, smijaćemo se bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.
Ima ljudi, mada su rijetki, kojima ni bol ni misao ne unište vedrinu i jednostavnost. Čak ih učine boljim.
Ja sam mali čovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih što se usuđujem da mislim.
Je li to mudrost, da ne očekujemo mnogo ni od sebe ni od drugih? Je li to gubitak ili dobitak, ako saznamo pravu mjeru, svoju i tuđu? Gubitak je što je ta mjera sitna, a dobitak što ne tražimo više.
Jedino u mojim očima postaješ savršenstvo.
Kako su ljudi glupi! Čine zlo, da im se zlo vrati.
Kad bi bilo više te hrabre ludosti, možda bi drevno iskustvo prestalo da nas plaši.
Kad mi je teško, bježim u samoću; kad mi je još teže, tražim dobre ljude.
Kakve su da su, žene su mudrije i bolje od muškaraca. To pred njima ne treba reći, ali su muškarci glupi, sujetni, uobraženi, ne vrijede mnogo, među nama rečeno. I čudo je kako nas žene trpe.
Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.
Lijepo je ovo osjećanje ponosa, brani nas od kajanja.
Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog.
Ljubav je ipak jača od svega.
Najmanje se govori kad te se najviše tiče.
Najgore je kad ljudi ćute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na život. I moja i tvoja…
Najveća mudrost u životu je da čovjek pronađe pravu ludost.
Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?
Nema ni jedne religije koja nije bezbožno rušila.
Niko nikome ne može natovariti toliko muke na vrat koliko može čovjek sam sebi.
Nije pravo da pošteni ljudi ostaju pod sumnjom zato što su drugi rđavi.
Nije čovjek ono što misli, već ono što čini.
Ništa ne mogu učiniti, ali mislim. Toliko mogu.
Od Bosanca se može svemu nadati. Godinama živi kao pametan čovjek, a onda sve učini da bi dokazao da je budala.
Ono što nije zapisano, i ne postoji; bilo pa umrlo.
Opasno je kad se čovjek nađe sam, okružen tišinom tuđeg neprisustva, više je strahova i čudnih razgovora sa sobom.
Osama i tišina prvi su preduvjet da se nešto stvori.
Osveta je kao pijanstvo, nikad nije dosta.
San je ono što se želi, a život je buđenje.
Smiješno je možda, bio sam čovjek s onim od juče i hoću da budem čovjek s ovim od danas, drukčijim, možda i suprotnim, ali me to ne buni, jer čovjek je promjena, a zlo je ako ne poslušamo savjest kad se javi.
Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostaće samo suze.
Svakome ću priznati pravo da me prevari, osim prijatelju.
Sve će proći. Ali, kakva je to utjeha? Proći će i radost, proći će i ljubav, proći će i život. Zar je nada u tome da sve prođe?
Svijetom bi trebalo da vladaju ljudi koji znaju da uživaju, u svemu. Svima bi bilo dobro.
Tajna se duže pamti nego jasna istina.
Teško će se sporazumjeti dva čovjeka koja misle različito. Lako će se sporazumjeti dva čovjeka koja misle.
Usamljenost rađa misao, misao rađa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu.
Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.
Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.
Žena više voli nježnu riječ, makar bila i glupa, nego pametnu ako je gruba.
Život je širi od svakog propisa. Moral je zamisao, a život je ono što biva. Kako da ga uklopimo u zamisao, a da ga ne oštetimo? Više je štete naneseno životu zbog sprječavanja grijeha nego zbog grijeha.
Život naroda je glad, krv, bijeda, mučno tavorenje na svojoj zemlji, i glupo umiranje na tuđoj.
Zaustaviće te na svakom koraku, ogadiće ti svaki pokušaj, ponudiće ti bezbroj dokaza da je najbolje ćutati, mirovati, gledati iz prikrajka.